ISTORIJAT

Dekupaž ili DECOUPAGE je reč nastala u 20. veku i dolazi od francuske reči ‘decouper’ koja u prevodu znači ‘ iseći, isecati’. Sama tehnika radasastoji se u isecanju i aranžiranju delova papira i njegovom lepljenju na obojenu ili drugačije pripremljenu površinu, te lakiranju. Kada se tehnika izvodi na tradicionalan način, onda uključuje nanošenje čak 30-40 slojeva laka i papira koji su šmirglani svaki posebno da se dobije mek sjaj i trodimenzionalnost slike. Isto tako isečeni papir se može lepiti i na staklo sa poleđine i onda se dobija izgled posebne dubine slike.

Tehnika je na prostor Evrope dospela u 12. veku iz Kine (!) gde su kineski seljaci upotrebljavali papir živih boja za dekorisanje prozora, lampiona, kutija za poklone i dr, a još dublje korene vuče iz istočnog Sibira.

Svoj procvat u Evropi dekupaž doživljava u 17. veku kada venecijanski majstori, u pomami za nameštajem oslikavanim tehnikom kineskog laka, a preskupom izradom i nedostatkom istog,  nude tržištu jeftiniju alternativu u vidu dekupaža na nameštaju,  a tehniku nazivaju još i ‘l’arte der povero’ – umetnost siromašnih.

Ipak, ova vrsta dekoracije nameštaja je ubrzo imala svoje poklonike u najpoznatijim ljudima svog vremena: Madam de Pompadur, Mari Antoanetu, kasnije čak i  Matis i Pikaso koriste ovu tehniku.

Do današnjeg vremena, originalna tehnika se razvijala i evoluirala u mnogo različitih stilova i novih tehnika. Jedna od najpoznatijih je i ‘salvetna tehnika’, ali je nikako ne treba mešati sa originalnim dekupažom, jer ima svoje posebnosti i načine izrade.